Mario Šaban

112 i za psa

Mjesto nezgode bilo je na području Južnog Velebita, iznad sela Sveti Rok, a vrtača u kojoj se nalazio pas bila je udaljena oko 200 m od prilazne ceste.

U petak 10. siječnja, u ranim popodnevnim satima na dežurni telefon HGSS Stanice Gospić dolazi poziv, a s njim i zahtjev za intervencijom. S druge strane veze nalazio se vodič grupe stranih lovaca, koji su lovili šljuke. Na žalost odmah po početku lova, pas jednog od lovaca pao je u duboku jamu – vrtaču. Na opće zadovoljstvo svih, pas je preživio pad ali sada se nalazio u rupi bez nade da se dođe do njega.
Dubina vrtače je iznosila oko 50 m, sa strmim zidovima, koji nisu dozvoljavali nesretnom psu da iziđe van, kao niti zabrinutim lovcima da siđu po njega. Čak i same prijedloge da pokušaju, iskusni vodič je odmah prekinuo, objasnivši im da na taj način ugrožavaju vlastiti život te nepotrebno dovode u opasnost cijelu grupu. Vodič je uistinu bio iskusan i savjestan, izvadio je novčanik i negdje u pretincu pronašao papirić s brojem dežurnog tel. Gorske službe spašavanja. Pozvao je broj i priča je krenula… Sada ipak daleko sigurnijim tijekom.
Iako akcija na prvi pogled nije bila žurna, odmah su se na teren uputila dva tima gorskih spašavatelja, HGSS Stanice Gospić, potpuno opremljeni za ovakvu vrstu intervencije. Trebalo je žuriti, opasni rub vrtače prevario je spretnu životinju, a to bi se vrlo lako moglo dogoditi i neopreznim lovcima u mogućim pokušajima da vide gdje je pas i je li uopće živ! Mjesto nezgode je bilo područje Južnog Velebita, iznad sela Sveti Rok, a vrtača je bila udaljena oko 200 m od prilazne ceste.
Po dolasku do ruba vrtače postavljena su sidrišta, te užad za napredovanje. Nakon silaska na njeno dno, na naše veliko zadovoljstvo pas nije pokazivao strah, čak naprotiv, s velikim veseljem je prihvatio naše društvo pa je oblačenje nesretnog psa u pojas, za nas ali i psa proteklo glatko i opušteno, nakon čega je krenuo transport prema van.
Cijelo vrijeme pripremanja, kao i sam transport van iz jame, pas je bio miran, očito svjestan da smo mu došli pomoći, te je veselo mahao repom pri svakom pogledu na svog gazdu koji ga je gore čekao. Prilikom pregleda pas nije ukazivao na bolna mjesta, a osim posjekotine na glavi nije bilo drugih vidljivih ozljeda.
Po izlasku iz vrtače, lovci su se zahvalili gorskim spašavateljima, a vodič je izjavio kako će broj GSS sada memorirati i u mobitel, a ne samo držati na papiriću. Ova akcija je samo još jedan podsjetnik kako je vrlo lako doživjeti nezgodu, pogotovo u području visoke planine, koja krije mnoge zamke. Ipak, tješi nas činjenica da je sustav zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj na visokoj razini, i nije potrebno nositi papiriće s brojem, već je dovoljno nazvati 112 i pomoć stiže.

Alati

1589