Buran dan Hrvatske gorske službe spašavanja. Prva GSS noćna helikopterska akcija spašavanja u Hrvatskoj

Danas 29.07.06. HGSS je odradio 3 vrlo zahtjevne akcije spašavanja. U posljednjih tjedan dana nema dana bez intervencije, a bilo bi ih i više da pripadnici HGSS-a nisu na terenu i u preventivnim zadaćama, dežurstvima i dr. Dan je započeo sa akcijom na Ivančici kada je drvosječu Š.S.(35 god.) iz  Lobora, prilikom siječe priklještilo stablo te ga teže ozlijedilo (prijelom noge). Akciju su uspješno izvršili pripadnici HGSS Stanica Varaždin.

U isto vrijeme došao je poziv da je na Biokovu na nepoznatoj lokaciji, jedna muška osoba R. P. iz Tučepa popila teblete sa namjerom suicida, kada je započela dramatična potraga, kako bi ga se što prije lociralo. Srećom ova zadaća je uspješno izvršena, te je na vrijeme doveden do hitne medicinske pomoći. Naravno odlučujuće je bilo poznavanje trena pripadnika HGSS Stanica Makarska.

No najdramatičnija dojava došla je sa Velebita gdje je par belgijskih penjača uputio poziv posredstvom centra 112 za pomoć također u ne razumnjivoj poruci da se radi o Anića Kuku na Paklenici, što je jedna od najtežih europskih stijena. Dežurna ekipa u NP Paklenica iz HGSS Stanice Makarska, krenula je u pomoć i bezuspješno pokušavala locirati unesrećene u 400 metara visokoj stijeni u kojoj postoji gotovo više desetaka alpinističkih teških i mogućih pravaca. U pomoć im je najbržim „zemaljskim“ putem upućena HGSS Stanica Zadar.

Budući da je prema dojavi jedan od penjača bio teško ozlijeđen, vrijeme je postalo odlučujući faktor, pa je angažirana i ekipa iz Splita pojačana sa dežurnima iz Zagreba, koja je uz pomoć helikoptera trebala u najkraćem mogućem roku locirati unesrećene iz zraka te ih po mogućnosti evakuirati, a ozlijeđenog otpremiti u bolnicu. Dramatični pozivi su je ponavljali, no tek se u 18,45 sati postalo jasno da se unesrećeni ne nalaze u Anića Kuku (712m), nego u Babinom Kuku (1431 m) koji je udaljen gotovo 4 sata hoda od prve lokacije u dubini Velebita.

I dok su se pripadnici HGSS Zadar i Makarska zajedno sa djelatnicima NP Paklenica, probijali prema također zahtjevnim stijenama Babinog kuka duboko u Velebitu, spašavateljska ekipa na helidromu  Split, kao i dežurna posada HRZ u zrakoplovnoj bazi Divulje, gotovo sat i pol su bespomoćno čekali da DUZS konačno odradi i iskoordinira propisanu proceduru za angažiranje helikoptera, bez koje posada ne smije krenuti na zadaću koja je ne samo hitna zbog najavljene teške ozljede, nego i zbog nadolazećeg mraka, i koji bi sigurno produžio spašavanje i posljedice nesreće učinio težim.

Upravo je bespotrebno kašnjenje bilo razlog da je helikopterska ekipa došla do vrha Babinog kuka kada se je već smračilo te je vrlo zahtjevno spašavanje metodom fix line sa nosiljkom sa unesrećenim i pratiteljem izvršeno po mraku, što inače mogu činiti samo vrhunski izvježbane posade i gorski spašavatelji. Srećom unesrećeni na vrhu T.V. (31 god.), unatoč informacijama nije bio teško ozlijeđen, ali nije bio sposoban sići sa vrha Babinog kuka, dok je njegov partner M.D.. (34 god.), iako i sam iscrpljen i dehidriran, uspio sići sam, te su ga na planinarskom putu našli pripadnici HGSS Stanice Zadar, koji su ga okrijepili i popratili do podnožja Velebita u Starigrad Paklenicu. 

Najveći problem u ovakvim akcijama spašavanja je  brzina, potraga za mjestom nesreće i potraga za pravim izvorom informacija. Zato je potrebno smanjiti broj posrednika između GSS-a i unesrećenih, jer se time najčešće gubi dragocijeno vrijeme i smanjuje vjerodostojnost informacija.U ovom slučaju nije bilo nepopravljive štete, ali već slijedećeg puta i to se na žalost može dogoditi.