Godišnji kongres IKAR-CISA

U švicarskom alpskom gradiću Zermattu od 23. do 26. listopada 2009. održan je godišnji kongres svjetskih spasilačkih službi ICAR. ICAR (International Commission for Alpine Rescue) je međunarodna asocijacija gorskih spasilačkih službi koja ima za cilj standardizaciju tehnike i taktike gorskog spašavanja kao i razmjene iskustva kako bi se ovaj iznimno težak i opasan posao učinio što učinkovitijim.

ICAR je poznatiji pod njemačko/francuskom skraćenicom IKAR-CISA (Internationale Kommission für Alpines Rettungswesen - Commission Internationale de Sauvetage Alpin). Upravo je u Alpama, koje su pretežno njemačko i francusko govorno područje, još 1948. godine na inicijativu austrijskih spašavatelja održan prvi formalniji sastanak gorskih spašavatelja. Ta godina smatra se početkom IKAR-CISA organizacije pa su se ove godine spašavatelji iz cijelog svijeta sastali po 61. put.

Danas IKAR-CISA okuplja preko 50 organizacija (od čega preko 30 gorskih spasiteljskih službi) iz 33 zemlje, od Japana i SAD-a pa do većine Europskih zemalja. Rad u IKAR-CISA organiziran je kroz četiri komisije:

• Komisija za lavine (Avalanche rescue),
• Komisija za zemaljsku tehniku (Terrestrial rescue),
• Komisija za zračnu tehniku (Air rescue),
• Komisija za alpsku medicinu (Alpine medicine).

Od ove godine postoji i još jedna podkomisija: Podkomisija za potražne i lavinske pse. Vodiči potražnih i lavinskih pasa su do ove godine svoju aktivnost realizirali kroz Komisiju za lavine i Komisiju za zemaljsku tehniku, a sada su, zbog značaja tog resursa u gorskom spašavanju, dobili i svoju posebnu podkomisiju.

Kongres je okupio preko 300 delegata iz 30-tak zemalja, a održao se u gradiću Zermattu u alpskoj dolini Valais okruženoj s 29 vrhova od preko 4000 metara među kojima je i čuveni Matterhorn. Domaćin je bio Cantonal Rescue Organisation of Valais (CROV) koja uz dvije helikopterske baze, između ostaloga, okuplja 850 gorski spašavatelja organiziranih u 47 stanica.

Centralna tema ovogodišnjeg IKAR-a bila je način integracije gorskih spasilačkih službi u sustave Civilne zaštite te djelovanje u katastrofama. Osim shematskih prikaza ustroja, vidjeli smo i brojne primjere. Posebno je zanimljivo talijansko iskustvo s velikim potresom koji je ovog proljeća pogodio pokrajinu Abruzzo. Jedan od najvrednijih resursa kod pretrage ruševina i spašavanja unesrećenih bila je upravo talijanska gorska služba spašavanja, CNSAS - Corpo nazionale Soccorso Alpino e Speleologico, posebno sa svojim speleolozima, letačima spašavateljima i vodičima potražnih pasa s psima tragačima.

Osim toga, gorska služba spašavanja iz talijanskog Južnog Tirola uspostavila je i dva tjedna držala šatorski kamp za ljude koji su u potresu ostali bez svojih doma (u Italiji u Južnom Tirolu, koji je njemačko govorno područje, tradicionalno postoji druga talijanska gorska služba spašavanja - Bergrettungsdienst im AVS).

I u drugim primjerima vidjeli smo da su brojne sposobnosti koje imaju gorske spasilačke službe od neprocjenjive važnosti kod katastrofa: ne samo veliko tehničko, spasilačko i medicinsko znanje nego i jasna zapovjedna linija, sposobnost brze mobilizacije, sposobnost djelovanja u stresnim situacijama (mrtvi, teško ozlijeđeni, hladnoća, nedostatak hrane, …), sposobnost djelovanja u svim vremenskim uvjetima, te velika posvećenost volontera da pomognu svojoj zajednici. Naime, kod nas je, kao i u velikoj većini zemalja, gorska služba spašavanja volonterska organizacija. Ne samo da su volonteri iznimno posvećeni poslu koji rade zapravo profesionalno iako za njega nisu plaćeni, nego je to, posebno kod katastrofa i od praktične važnosti. Tako su naše kolege iz južnog Tirola istaknuli kako je kod uspostave šatorskog kampa i organizacije života nakon potresa jedna od važnijih stvari bila to što su u svojim redovima imali gorske spasioce raznih profila: od liječnika do tesara i električara.

Osim djelovanja u katastrofama, kroz redovni rad prezentirana su iskustva s tehnikom i organizacijom akcija spašavanja kao i primjeri stvarnih akcija. Predstavnici Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) aktivno su sudjelovali u radu stručnih komisija dajući tako svoj doprinos razvitku i unapređenju sigurnosti i učinkovitosti spasilačkih operacija.

Zapažen je bio nastup i 11 predstavnika HGSS-a i posebno predavanje koje je održala Andrea Pintar: „Akcije traganja i spašavanja uz pomoć potražnih pasa u ljetnim uvjetima“. Jedan od najznačajnijih događaja između dva IKAR kongresa održao se u Hrvatskoj i o njemu je, uz velike pohvale organizaciji, bilo dosta govora na samom IKAR kongresu. Radi se u radnom skupu vodiča pasa iz gorskih službi spašavanja (Doghandler meeting) koji se održao na Velebitu, Baške Oštarije, 11.-14.6.2009. Na njemu je sudjelovalo 48 učesnika (uz još 15 domaćina članova HGSS-a ) iz 20 organizacija iz 16 zemalja.

Ove je godine organizacija IKAR brojnija za dva punopravna člana (spasilačke službe). Radi se o Crnoj Gori i Andori. Možemo slobodno kazati da je trend značajnog povećanja broja članica IKAR-CISA i pretvaranja te organizacije iz dominantno europske asocijacije u svjetsku organizaciju počeo u Hrvatskoj. Naime, u Makarskoj je 2001. godine održan kongres IKAR-CISA i tada je primljeno nekoliko novih članica, ali je i jasno izražena želja da jedan od ciljeva IKAR-CISA bude širenje gorskog spašavanja na zemlje u kojima je ono slabo ili nikako razvijeno. Upravo takvim zemljama i organizacijama (od kojih su neke već pridružene članice i promatrači) IKAR-CISA pruža svu potrebnu pomoć kako bi dosegle visoke spasilačke standarde.

Tako HGSS ima jako dobru suradnju s Gorskom službom spašavanja Crne Gore pa je i predstavnik Crne Gore prigodom glasanja o primanju te službe u IKAR istaknuo kako je upravo pomoć Hrvatske gorske službe spašavanja važna za dostizanje svjetskih spasilačkih standarda.

U okviru Kongresa održan je i cjelodnevni radni skup na ledenjaku na visini od gotovo 4000 metara gdje je u stvarnim uvjetima prezentirano korištenje nove opreme.

Domaćini su svoj rad prikazali kroz helikoptersku vježbu. Uz pomoć dva helikoptera za nešto više od sat vremena "spasili" su oko 120 ljudi (sudionika kongresa) s "pokvarene" žičare na visini od oko 2500 metara.

Možemo kazati da IKAR sve više dobiva na važnosti, ne samo među svojim članicama, nego i tako što nastoji aktivno kreirati sigurnosnu politiku svojim angažmanom i u drugim relevantnim nacionalnim i međunarodnim tijelima. HGSS i Hrvatska po svemu su dosegli najviše sigurnosne standarde gorskog spašavanja. HGSS ne samo da prati korak sa najboljim spasilačkim službama svijeta, već i sama aktivno sudjeluje u kreiranju svjetskih spasilačkih standarda.