Ronjenje ispod leda u jezeru na visini od 1000 metara iznad mora

U HGSS-u se već nekoliko godina provodi intenzivna obuka skupine speleoronilaca za iznimno teške i opasne zadaće spašavanja iz potopljenih speleoloških objekata, izvora, rijeka i drugih voda te posebno iz velikih dubina. Kako su visina, hladnoća i led ambijenti u kojima HGSS redovito djeluje, Petronije Tasić, jedan od speleoronilačkih spašavatelja, dio obuke proveo je i u Austriji. Ronio je ispod leda u jezeru na nadmorskoj visini od 1000 metara. Na žalost, prilikom povrata sa zarona, noseći tešku ronilačku opremu, nezgodno se poskliznuo, pao i slomio ključnu kost. A kako se iznimno opasan i visokostručan posao (pa i slomljena ključna kost) može interpretirati i sa pomalo šaljive strane, pročitajte u nastavku prigodnog naslova „Ledeno doba se spremno očekuje“.

Hrvoje Dujmić

Ledeno doba se spremno očekuje

U terminu 5. do 8. veljače 2009. godine, u Austriji na jezeru Weissensee ronilo se ispod leda debljine 50 cm. Inače, ovo jezero je poznato i po najdužoj klizačkoj stazi u Europi, 6.5 km koja se proteže duž cijelog  jezera.

Jezero se nalazi 1.000 metara iznad mora, te je pored ekstremno hladnih uvjeta trebalo planirati i drugačiji profil ronjenja zbog smanjenog tlaka na toj visini. Obavljeno je 5 zarona, za što je u ledu trebalo otvorilo 3 otvora. Dubine zarona bile su do 20 metara u radijusu od 50 metara. Na dno su postavljani razni kipovi koji su glumili unesrećene i koje je trebalo pronaći.

Samo jezero, flora i fauna su nezanimljivi, ali novi ambijent, radoznalost, stvaranje raznih oblika od zraka koji klizi po ledenom stropu daju jednu posebnu draž ovom vidu ronjenja. Posebno raduje spoznaja da nije hladno usprkos temperaturi vode, uz led -1^oC, na dnu nevjerojatno visokih +4^oC. Svi dane vladalo je pravo "GSS vrijeme", kiša, snijeg, vjetar, oblaci, ali dobra stvar je ta što se temperatura zraka nije spuštala ispod -2^oC.

Opasnosti ronjenja ispod leda su velike, radi se o ronjenju u objektima sa zatvorenim stropom. Velika prednost nad speleo-ronjenjem je ta što imamo dnevno svijetlo, veliku prozirnost vode u odnosu na ljetne mjesece. Roni se uz pomoć arijadnine niti i povratak je moguć jedino uz nju na mjesto urona.

Treba voditi računa da je led opasan i izvan mjesta urona. Stalno vreba priliku kako bi vam se podmetnuo ispod nogu i izbacio vas iz ravnoteže, pa još ako na sebi imate opremu od 40-tak kg, može biti vrlo neugodan i bolan pad. Iz osobnog iskustva, vrlo je lako slomiti ključnu kost ako vas uhvati opuštene i nespremne .

I na kraju mogu potvrditi, ma koliko bilo privlačno, lijepo i neobično ronjenje ispod leda, najbolje je ipak led koristiti u čašama.